Tri serije za vrele ljetne noći

Aktualno zlatno doba televizije, kako se pojednostavnjeno naziva realizacija sve ambicioznijih, intrigantnijih i raskošnije produciranih dramskih serija različitih žanrova kojoj svjedočimo već niz godina, ne samo što pred gledatelje donosi veliki broj naslova koje je zahtjevno i registrirati nego nužno nameće i potrebu za kvalitativnim vrednovanjem takvih ostvarenja, upravo u svrhu lakšeg snalaženja u mnoštvu atraktivnih sadržaja kojima smo bombardirani već gotovo na dnevnoj bazi.

Pored četvrte sezone Sluškinjine priče, serije koja je započela kao adaptacija istoimenog distopijskog romana Margaret Attwood da bi se već u drugoj, a pogotovo u trećoj sezoni pretvorila u zamorno mrcvarenje gledatelja prizorima mizoginije, a koja se u aktualnoj četvrtoj sezoni vraća na kvalitativnu razinu s početaka, ovom prilikom izdvajamo tri serije koje u širem smislu pripadaju žanru krimi-drame.

Naslovnu protagonisticu serije Mare iz Easttowna izvrsno utjelovljuje oskarovka Kate Winslet  / Izvor IMDB

Prva je i najzanimljivija, a u dobroj mjeri i najuspjelija među njima, Mare iz Easttowna autora Brada Inglesbyja, hvaljenog scenarista koji je među ostalim potpisao predloške za vrlo dobar žanrovski srodan film Čelična pravda redatelja Scotta Coopera te za podjednako solidnu sportsku dramu Izvan igre Gavina O´Connora. Priča koju je redateljski prilično sugestivno i zrelo uobličio Craig Zobel odvodi nas u mitologiziranu američku provinciju, koja je ovaj put više nalik na onu iz trilera Zatočene Denisa Villeneuvea pa i iz Twin Peaksa nego na mjesto u kojem iza svježe oličenih fasada i uredno potkresanih živica obitavaju dobri i simpatični ljudi.  S Villeneuveovim filmom Mare... dijeli dio zapleta o dvjema otetim djevojkama, kao i ambijent generalno tjeskobne sredine napučene zanimljivim likovima koji kriju nevesele tajne i žive dvostruke živote, te ne osobito simpatičnu naslovnu protagonisticu koju izvrsno i s istančanim osjećajem za nijanse utjelovljuje oskarovka Kate Winslet. Njezina Mare Sheehan, policajka iz gradića u naslovu, žena je koja će se tijekom svih sedam epizoda nasmijati samo jednom, kad dozna za davni majčin slučaj preljuba, no njezina ozbiljnost, kao i pripadni cinizam i grubost, utemeljeni su manjim dijelom na slučaju ubojstva mlade samohrane majke kojem će se posvetiti, a mnogo većim na vlastitoj obiteljskoj situaciji potenciranoj traumom da joj se dvije godine ranije ubio mentalno nestabilan sin.

Mare kao da je stigla iz američkog žanrovskog filma 70-ih, jer do pravila odveć ne drži, autoriteti joj mnogo ne znače, a u poslu se vodi slutnjama i instinktima, redovito ne birajući sredstva. Ona je i majka i kći, i njezina slojevita obiteljska situacija predočena s mnogo detalja u tematskom je fokusu cjeline, dok whoduneit-potraga za ubojicom i otmičarom s jedne strane služi kao nadogradnja njezina intimnog konteksta, a s druge strane kao način da upoznamo Marine sumještane, ljude koji će se do kraja pokazati beziznimno obilježenima obiteljskim dramama, pogrešnim potezima i tragikom. Možda je jedini nedostatak serije što se doima dramski odveć konstruiranom, s velikim brojem likova koji su redom jedni drugima nešto skrivili ili nanijeli zlo.

U Richardu Priceu, autoru krimi-drame s elementima fantastike Autsajder, glasoviti Stephen King kao pisac romanesknog predloška objavljena 2019. i ekranizirana odmah nakon objavljivanja, pronašao je osobu koja će njegovu prozu sjajno transponirati na mali ekran. To nimalo ne čudi, jer je Price holivudski veteran i scenarist Lutalica, Boje novca, Mora ljubavi i inih čuvenih filmova, kojem ovakve tjeskobne i mizantropske priče odlično leže.

S obzirom na to da je riječ o prilagodbi Kingove proze, fantastika, kopanje po ljudskom zlu i ne samo metafizički nego i stvarni zloduh obvezni su sastojci, kao i elementi horora, a priča o većinom blagim i požrtvovnim ljudima koji se opet u tamnim tonovima oslikanoj američkoj provinciji pretvaraju u patološke ubojice i krvoloke, što pokušava razriješiti detektiv kojeg izvrsno tumači markantni karakterni glumac Ben Mendelsohn, atmosferična je, sigurno režirana i raspoloženo glumljena.

Uloga Petera Laurencea, britanskoga konzervativca kojeg u HBO-ovoj seriji Na udaru isprva zatječemo kao ministra financija kojem će ubrzo biti dodijeljeno ministarstvo pravosuđa, kao stvorena je za dr. Housea, Hugha Laurieja. Glumac istančana nerva za humor sjajno tumači populista, kako sam za sebe tvrdi „ministra s karakterom“, koji ne bira riječi ni metode u ostvarenju ciljeva, makijavelista spremna na sve koji ima dvije priznate kćeri, a moguća treća za koju ne zna je možda u zatvoru. Rađena na tragu Kuće od karata, serija Na udaru duhovito i cinično razobličava i prokazuje (ne samo) britansku visoku politiku, prema dva puta za Oscar nominiranu scenaristu Davidu Hareu (Sati, Žena kojoj sam čitao) milje u kojem caruju krajnji nemoral, dvoličnost, patologija svih vrsta pa i kriminal, a o korupciji ne treba ni trošiti riječi. Hugh Laurie u liku negativca s mnogo šarma u takvu miljeu pliva kao riba u vodi.